Sve veće međunarodno interesovanje za crnogorske katune pokazuje da oni predstavljaju mnogo više od tradicionalnog načina stočarstva. Ali njihov opstanak zavisi od toga hoće li društvo pronaći način da očuva tradicionalne prakse, podrži stočare i omogući mlađim generacijama da nastave život i rad u planinskim područjima.
Objavljeno u: Monitor.me
Više puta je sa međunarodnih turističkih adresa potvrđeno da crnogorski katuni nijesu samo sezonska naselja na planini, već „živi sistem znanja, vještina, običaja i odnosa čovjeka i prirode“, koji je oblikovao naše pejzaže, identitet i ruralne zajednice. Konačno, u ovu godinu, koja je na globalnom nivou obilježena kao godina stočara i pašnjaka, katuni na sjeveru ušli su sa nacionalnom zaštitom. Prije toga, na jednom od najvažnijih svjetskih sajmova turizma, FITUR u Španiji, projekat „A Glimpse into Montenegro Wild Beauty: Katun Roads“ osvojio je prestižnu nagradu za najbolji proizvod aktivnog turizma u međunarodnoj kategoriji.
Crna Gora se priprema za podnošenje nominacije kako bi katuni bili uključeni na GIAHS listu Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO). Ukoliko proces bude uspješan, katuni bi se našli na listi globalno značajnih sistema poljoprivrednog nasljeđa, čime bi se stvorili i uslovi za perspektivnu UNESCO zaštitu, kao što su to učinile Austrija, Grčka, Italija i Albanija.
GIAHS lokaliteti predstavljaju područja u kojima su lokalne zajednice kroz vjekove razvile posebne načine poljoprivrede u skladu sa prirodnim uslovima. Za razliku od mnogih drugih oblika zaštite baštine, GIAHS lokaliteti su takozvani „živi pejzaži“, što znači da se poljoprivredne aktivnosti u njima i dalje aktivno obavljaju.
Prema podacima FAO-a, danas postoji više od stotinu GIAHS sistema raspoređenih u desetinama država širom svijeta. Primjeri uključuju riža-riba poljoprivredni sistem u Kini, tradicionalne terasaste poljoprivredne sisteme u Andama u Peruu, plutajuću poljoprivredu u Bangladešu i terasasti uzgoj limuna na Amalfijskoj obali u Italiji.
Značaj GIAHS programa ogleda se u tome što doprinosi očuvanju tradicionalnih poljoprivrednih praksi, zaštiti biodiverziteta i pejzaža, jačanju ruralne ekonomije i turizma te prenošenju znanja lokalnih zajednica na nove generacije. Na taj način ovi sistemi predstavljaju važan primjer održivog razvoja poljoprivrede, kulture i prirode.
Činjenicu da je izdig na katune proglašen nacionalnim nematerijalnim kulturnim dobrom Crne Gore u Regionalnoj razvojnoj agenciji Bjelasica, Komovi, Prokletije (RDA), koja je zajedno sa Udruženjem seoskih domaćinstava inicirala zaštitu, vide kao plod zajedničkog rada stočara, institucija, organizacija i ljudi koji duboko razumiju vrijednost žive baštine.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara, na inicijativu RDA i Udruženja za seoski turizam, ove godine izradila je elaborat koji potvrđuje da praksa izdiga na katune ispunjava sve kriterijume da bude proglašena dobrom od nacionalnog značaja. „Taj korak predstavlja prvu sveobuhvatnu institucionalnu potvrdu da katuni nijesu samo sezonska stočarska naselja, već kompleksan sistem prirodne, poljoprivredne i kulturne baštine“, kažu iz RDA.
Podsjećaju da, za razliku od većine zemalja Evropske unije u kojima je ova praksa skoro zamrla, u Crnoj Gori postoji oko 1.300 domaćinstava koja još praktikuju izdig na katune. No, broj katuna iz godine u godinu drastično opada. Od preko 1.200 ucrtanih na starim mapama, danas ih je aktivno oko 400.
Depopulacija je jedan od najočiglednijih problema koji ugrožavaju opstanak katuna, ali nije jedini. Izgradnja novih puteva, iako poboljšava pristupačnost planinskih područja, istovremeno doprinosi njihovoj degradaciji. Bolji pristup katunima olakšava dolazak ne samo stočarima, već i osobama koje zloupotrebljavaju pravo izdiga ili kupuju zemljište u katunskim zonama za druge namjene. Nerijetko dolazi do paradoksalne situacije u kojoj vlasnicima vikendica smeta prisustvo stoke na prostoru koji je tradicionalno namijenjen stočarstvu.
Postepeno nestaje i tradicionalno znanje o stočarstvu i životu na planini. Ono se sve rjeđe prenosi na mlađe generacije, koje se češće odlučuju za druga zanimanja i sigurnije oblike zaposlenja. Iako stočari na katunima proizvode najkvalitetnije proizvode, u praksi se javljaju nelogičnosti: na primjer, zahtjev za postavljanjem keramičkih pločica u prostorijama za preradu mlijeka, čak i na katunima.
„Dopremanje građevinskog materijala je teško, radovi se obavljaju tamo gdje često nema ni struje, što cijeli poduhvat čini skupim. Ovakve intervencije mijenjaju i sam karakter proizvodnje: sir više ne zadržava autentičan ukus, a pločice djeluju potpuno neprirodno u ambijentu katuna“, kažu iz RDA.
Pobjeda „Katunskih puteva“ na španskom sajmu i uspjeh publikacije “Gorska trpeza“, koja je osvojila svjetska priznanja i bila izložena u muzeju Alfreda Nobela u Švedskoj, pokazuju ogroman turistički potencijal. Ipak, prepoznatost na tržištu nije dovoljna za opstanak. Bez strateške podrške države i stvaranja uslova za povratak mlađih generacija, opstanak katuna ostaje pod ozbiljnim znakom pitanja.
Dragana Šćepanović
