Novim zakonom o turizmu i ugostiteljstvu, čiji je prijedlog Vlada nedavno utvrdila, biće ispravljene nejasnoće prethodnog zakonskog rješenja koje su se dešavale u praksi, što je uslovljavalo nejednaku primjenu i dovodilo do suvišne i nepotrebne administracije.
Namjera Ministarstva turizma, kako se navodi u izvještaju o analizi procjene uticaja ovog propisa, je da kroz novi zakonski tekst omogući brže i lakše ostvarivanje prava pružalaca turističkih i ugostiteljskih usluga. Osim toga, ovim propisom se prenosi i evropska direktiva iz 2015. godine.
Iz resora Simonide Kordić očekuju da će se ovim zakonom pojednostaviti procedure izdavanja rješenja o kategorizaciji i obavljanju ugostiteljske djelatnosti, proces rada digitalizovati te eliminisati nelegalno poslovanje.
Agroturizam
Zakonske promjene se u značajnom dijelu odnose na turističke agencije, ali je razrađen i koncept agroturizma, na šta su iz udruženja koja se bave seoskim turizmom ukazivali godinama.
Direktorica Regionalno-razvojne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletije Jelena Krivčević to vidi kao pozitivnu promjenu imajući u vidu da će na taj način agroturizam uvesti i u strateška dokumenta koji će dalje razrađivati mjere i kriterijume za ovaj sektor.
– Moramo da počnemo da čistimo sve ono što ne pripada seoskom turizmu jer se tokom posljednjih godina u ovu kategoriju svrstalo mnogo toga što suštinski nije agroturizam – kazala je Krivčević Pobjedi.
Ipak, ocjenjuje da se seoskim domaćinstvima ponovo nameću dodatne obaveze, čime se poljoprivrednici kojima je turizam dopunska aktivnost dovode u nezgodan položaj.
– Borili smo se da se stvori mogućnost da se u zakon uvede degustaonica sa proizvodima iz pretežno svoje proizvodnje. Ona jeste zakonski predviđena, ali se seoskim domaćinstvima ponovo ne dozvoljava da suštinski imaju samo degustaonice, već i obavezan smještaj uz novi dodatak organizovanja zanatskih, umjetničkih i radionica za pripremu domaćih proizvoda – navodi Krivčević.
Članica Upravnog odbora Udruženja seoska domaćinstva – turizam na selu Gordana Stevović naglašava da su nosioci ovih domaćinstava poljoprivrednici kojima je agroturizam dodatna aktivnost te da oni, s obzirom na to da je uglavnom riječ o porodičnim biznisima, nemaju dovoljno kadra niti vještina da organizuju i ove radionice.
– Od 2018. godine smo održavali sastanke sa svim garniturama u Ministarstvu turizma povodom ovog člana tražeći da se dozvoli da domaćinstva nude prvenstveno hranu jer je ona ključna u ruralnom turizmu, a da smještaj mogu da nude samo ukoliko to i sami žele, a ne da im to bude obaveza – objašnjava Stevović.
Uzaludna borba
Ipak, kako dodaje Krivčević, ta borba je očigledno bila uzaludna, jer se ovim zakonskim prijedlogom propisuje još i dodatni uslov. Zabrinjava ih, kako dodaje, ako se zakon bude tumačio kao i prethodni, da će to biti dodatna prepreka za razvoj seoskih domaćinstava.
– Danas je rezultat takav da ne samo da im nije omogućeno da biraju da li, pored hrane, žele da pružaju i smještaj, nego se obavezuju da uz sve to organizuju i radionice – navodi Krivčević.
Uputili su, kako naglašavaju Krivčević i Stevović, zahtjev Ministarstvu turizma za dodatno tumačenje ovog člana. U zavisnosti od odgovora, kako dodaju, planiraju i da se obrate skupštinskom Odboru za turizam, ugostiteljstvo i poljoprivredu sa zahtjevom za učešće na sjednici na kojoj će biti govora o ovom prijedlogu zakona.
Krivčević ne vidi razlog da se ugostiteljske usluge na seoskim domaćinstvima drugačije tretiraju od usluga na uzgajalištima školjki.
– Smatramo da nema nikakve potrebe da se pravi razlika između uzgajališta školjki jer za njih zakon propisuje da mogu, ali ne moraju, uz usluživanje hrane iz svog uzgajališta, obezbijediti i smještaj. Mislimo da smo ista kategorija te da bi mogućnost izbora trebalo da bude data i seoskim domaćinstvima – navodi Krivčević dodajući da se, u suprotnom, „guši“ jedan značajan broj ljudi koji su odlični proizvođači.
Bungalovi suprotni tradiciji
Pobjedine sagovornice ukazuju i da su tokom javne rasprave tražile da se iz zakona izbrišu bungalovi kao vrsta objekata.
– Mi danas vidimo „bungalizaciju“ koja se dešava posebno na sjeveru, riječ je o objektima koji su u potpunoj suprotnosti sa našom tradicijom, prostor se degradira izgradnjom tzv. A kućica umjesto da se forsiraju ruralni objekti. Ocijenili smo da je bolje predvidjeti brvnare ili kolibe, što jeste prepoznato zakonom, a isključiti bungalove koji podrazumijevaju set istih kućica koje se grade po sjeveru – kazala je Krivčević.
Stevović naglašava da je seoski turizam jedini primjer održivog i regenerativnog turizma u Crnoj Gori.
– Ipak, u zakonu nema riječi o važnosti sektora u tom kontekstu, što je neophodno kako bi se u budućnosti još bolje kanalisao te kako bi se mjere podrške definisale u tom smjeru. Ovo je dragulj u kruni crnogorskog turizma, ali mi se čini da toga još nijesu dovoljno svjesni – zaključuje Stevović.
U izvještaju sa javne rasprave se navodi da Ministarstvo turizma nije uvažilo primjedbu ovih udruženja da bi seoska domaćinstva trebalo osloboditi obaveze kategorizacije, ocjenjujući da je riječ o obezbjeđivanju standarda kvaliteta usluga. Udruženja su ocijenila da je zakon u tom dijelu diskriminatoran prema seoskim domaćinstvima koja imaju male kapacitete i obrte, ukazujući da im je turizam komplementarna djelatnost uz primarnu, poljoprivrednu.
Ovaj prijedlog zakona još nije ušao u skupštinsku proceduru.
