Ljetnja sezona 2018. se brzo približava, a mi smo razgovarali sa direktoricom Regionalne razvojne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletije iz Crne Gore, Jelenom Krivčević, o njenom iskustvu u vezi sa tim kako ostvariti turizam zasnovan na zajednici u izazovnom okruženju.
Motivi povratka korijenima
P: Jelena, do sada jedina Regionalna razvojna agencija u Crnoj Gori počela je sa radom prije osam godina. Preselili ste se iz brzorastućeg glavnog grada Podgorice ka svojim korijenima, u zabačeni grad Berane na sjeveru. U opštinama vašeg regiona stope nezaposlenosti su među najvišima u zemlji. Migracije i ekološki problemi dopunjuju osnovnu sliku bezizlazne situacije. Šta su bili Vaši motivi da počnete ovdje i kakvu je ulogu razvoj avanturističkog turizma igrao u Vašim projektima do sada?
O: Rođena sam i odrasla u ovom dijelu zemlje. Nakon što sam pet godina radila u međunarodnom razvoju, i sa reformama vezanim za EU integracije koje se dešavaju u Crnoj Gori, mislila sam da je vrijeme da se vratim kući i radim u svojim zajednicama. Potpuno je drugačije raditi kod kuće nego na međunarodnom nivou. Svaki uspjeh ovdje mnogo više ispunjava, a svaki neuspjeh ili puka prepreka mnogo više frustrira. Ali ovo je moj posao iz snova, uprkos brojnim izazovima i poteškoćama.
Ono što volim kod ove „zabačenosti“ je upravo ta njena priroda. Malo mjesta u razvijenom svijetu ima ono što mi imamo ovdje. U suštini, ne treba vam auto za svakodnevne obaveze. Kupovina namirnica ovdje je vjerovatno ostvarenje sna za zapadni svijet. Zelena pijaca je zapravo pijaca organske hrane, i imate priliku da upoznate sve proizvođače.
Ako želite da budete aktivni, to možete učiniti bez ikakve komplikovane ili skupe logistike. Na samo kilometar udaljenosti, nalazite se u planinama. Provedite tri dana ovdje, i četvrtog dana će vas ljudi na putu pozdravljati kao da vas znaju oduvijek. Gostoprimstvo u našim ruralnim zajednicama se ne uči iz knjige ili na skupim kursevima. Ono nije profesionalno ispolirano i učtivo, već je dio duge tradicije našeg naroda. Svjedočila sam tome da su mnogi gosti iz inostranstva bili potpuno očarani gostoprimstvom naših mještana. Imali smo poteškoća da ubijedimo ruralne porodice, iako imaju ozbiljne ekonomske izazove, da svojim gostima jednostavno moraju naplatiti hranu i piće; eto koliko daleko ide njihovo velikodušno gostoprimstvo.
Nadalje, ovaj dio Crne Gore je onaj divlji sastojak slogana crnogorske „Divlje ljepote“ (Wild Beauty). Nijesam bila u stanju da vidim ovu ljepotu prije nego što sam došla da živim usred nje. Ali čim sam otišla, stekla sam određenu objektivnost i mogla sam vidjeti jasno i sa poređenjem. Živimo u zaista spektakularnom području. I tu mi, u našoj organizaciji, uvijek nalazimo inspiraciju za projektne ideje koje razvijamo. Naš posao je da budemo na terenu i učimo od ljudi o njihovim životnim uslovima, problemima i prilikama. Ono što naučimo pretačemo u predloge – „odozdo nagore“ (bottom up). Nedavno mi je rečeno da su naši projekti jedinstveni po tome što su vrlo opipljivi i konkretni. To je zbog ove stalne izloženosti terenu. Dakle, kada smo bili u stanju da razumijemo naše zajednice iz svakog ugla, prepoznali smo da bi avanturističko putovanje moglo postati jedan od glavnih puteva za razvoj ovog regiona.
Katunski putevi: Inovacija i prekogranična saradnja
P: Jedna od najnovijih prekograničnih inovacija su „Katunski putevi“ između Crne Gore i Kosova. Šta su katuni, koja je ideja iza projekta i zašto je on poseban?
O: Katuni su vjerovatno najznačajnije kulturno nasljeđe ruralnog Balkana, posebno Crne Gore. Ljudi u planinama su vjekovima živjeli kroz stočarstvo i čitav njihov život se vrtio oko potreba stoke. Tradicija seljenja na veće visine u planine ljeti, čim se snijeg otopi, rođena je iz potrebe da se životinjama obezbijedi hrana i voda. Katuni su privremena naselja koja su podizana u planinama sa specifičnom, jednostavnom arhitekturom, kuhinjom i načinom života. Ova tradicija se još uvijek praktikuje u Crnoj Gori i na Kosovu.
Uglavnom smo željeli da uradimo dvije stvari: S jedne strane, da pomognemo u poboljšanju uslova života farmera u katunima, na primjer obezbjeđivanjem mobilnih solarnih sistema. S druge strane, željeli smo da omogućimo posjetiocima da iskuse ljepotu planina i idilični ambijent katuna.
P: Koje aktivnosti su napravile razliku za mještane i avanturističke putnike?
O: Radili smo sa 50 porodica. Solarni sistemi koje su dobili predstavljaju ogromno poboljšanje kvaliteta njihovog života – niko nije imao struju. Takođe, edukovali smo ih o ruralnom turizmu, mjerama bezbjednosti hrane, itd. Za putnike, postoji odgovarajuća signalizacija duž staze. Postavljeno je pet kampova u divljini u pet katuna, a postoje i dodatna mjesta za odmor. Na namjenskom veb sajtu, katuni su predstavljeni kao kulturno nasljeđe, a u multimedijalnom dijelu mogu se preuzeti brošure i mapa biodiverziteta.
Izazovi i lekcije sa terena
P: Koji su bili najveći izazovi da se sve ovo ostvari? Imate li neki ključni savjet za druge?
O: Morate se prilagoditi farmerima i lokalnoj stvarnosti. Ne možete kopirati nešto što je dobro radilo negdje drugdje. Morate poznavati zajednicu da biste znali šta može da upali. Naš tim je proveo dva ljeta u katunima, živeći i radeći sa mještanima. Druga stvar, kada radite sa početnicima, ne možete očekivati da će se stvari uspješno pokrenuti nakon par obuka. Još uvijek je potrebno mnogo „držanja za ruku“. Kontinuirano mentorstvo znači da morate ostati u kontaktu. I, naravno, morate znati kada da pustite. Prepoznavanje tog zamajca (momentum) je veoma važno, kao i biti spreman na razočaranja.
Top 3 lekcije: 1. Sve je u ljudima! Najbolje ideje će propasti sa pogrešnim ljudima. 2. Uključite lokalne aktere i biznise uz staze, ne fokusirajte se samo na tehničke detalje staza. 3. Izbjegavajte pretjerano regulisanje koje zaboravlja lokalni mentalitet.
P: Praktično govoreći: Koliko vremena treba za stazu i kakav je smještaj?
O: Staza je tematska i može se proći na mnogo načina: pješačenjem, biciklom ili terenskim vozilom. Može trajati pet dana ili samo jedan – mi toplo preporučujemo produženo iskustvo. Na veb sajtu www.katunroads.me možete pronaći opcije za smještaj: mali hoteli u nižim djelovima, kampovi u divljini u katunima i kolibe koje vlasnici iznajmljuju. Za bicikliste preporučujemo portal www.pedalaj.me.
Budućnost i vizija regiona
P: Šta je to što Vas drži da idete dalje?
O: Planiram da ostanem ovdje što je duže moguće i dam sve od sebe u pravljenju makar malih razlika. Imamo ogroman „odliv mozgova“ i nedostaju nam kapaciteti u mjestima koja bi trebalo da pokreću održivi razvoj. Međutim, ono što me drži su te male razlike koje pravimo našim radom, kao i seoski ljudi koji preživljavaju od sopstvenog rada blizu prirode. Oni imaju najrealniju sliku svega.
P: Šta je sa Vašim budućim planovima?
O: Nastavićemo ovaj posao uprkos nestabilnim izvorima finansiranja. U 2018-2019. godini implementiraćemo dva projekta: jedan posvećen lokalnoj gastronomiji (Mountain Bounty) i tradicionalnim prehrambenim proizvodima, a drugi fokusiran na tradicionalnu arhitekturu i očuvanje kulturnog pejzaža. Nastavićemo da motivišemo nove seoske porodice da se uključe u održivi turizam.
Intervju vodila Kirsi Hyvaerinen, članica ATTA | Izvor: adventuretravelnews.com
