Planina Orjen krije neprocjenjivo blago narodnog graditeljstva – katune. Ova sezonska stočarska naselja, građena isključivo od kamena, drveta i ražane slame, svjedoče o vjekovnoj borbi i suživotu čovjeka sa surovom prirodom krša. Danas, kada autentičnost postaje najtraženija turistička valuta, postavljamo pitanje: kako sačuvati ove „ljetne stanove” i udahnuti im novi život kroz održivi ekoturizam?
Pogledajte video prilog o panel diskusiji „Orjenski katuni – prošlost u budućnosti” održanoj u okviru Dana evropske baštine, gdje stručnjaci govore o revitalizaciji ovih prostora.
Ključne poruke iz razgovora:
Izlaganja stručnjaka na panelu naglasila su nekoliko kritičnih tačaka za budućnost katuna:
Autentičnost bez improvizacije: Najveća opasnost za katune je neadekvatna arhitektonska transformacija. „Apartmanizacija”, upotreba eloksirane bravarije, pločica i betona uništava duh katuna. Turista ne dolazi na planinu zbog luksuza, već zbog autentičnog iskustva, domaće hrane i mira [14:57].
Simbioza poljoprivrede i turizma: Turizam ne smije biti jedina svrha postojanja katuna, već dodatna djelatnost. Temelj katuna je stočarstvo. Bez stoke, katun gubi svoju funkciju i pretvara se u „turističkog mutanta” [23:42].
Problem infrastrukture (Asfalt vs. Makadam): Iako mještani često teže asfaltiranju, iskustva pokazuju da asfalt nerijetko dovodi do devastacije katuna jer privlači vikendaše čiji način života potiskuje preostale stočare. Kvalitetni makadami sa dobrom drenažom, po uzoru na Austriju i Sloveniju, su bolje rješenje za očuvanje ambijenta [19:16].
Katuni kao nematerijalno kulturno dobro: Neophodna je stroža zaštita i uvrštavanje katuna u plansku dokumentaciju kako bi se spriječila neplanska gradnja i sačuvao pejzaž [13:25].
Državne subvencije i podrška: Da bi se mlađe generacije vratile na planinu, potrebna je aktivna uloga Ministarstva poljoprivrede i turizma kroz konkretne subvencije koje bi stimulisale tradicionalni način života, a ne samo komercijalne objekte [22:40].
Povezivanje kroz klastere: Jedan od zaključaka je formiranje socio-ekonomskih savjeta u kojima bi vlasnici katuna direktno odlučivali o razvoju parka prirode, sarađujući sa institucijama i turističkim organizacijama [27:36].
