Izložba i panel diskusija „Orjenski katuni – prošlost u budućnosti“, koju je organizovala Agencija za razvoj i zaštitu Orjena, otvorila je važno pitanje očuvanja i revitalizacije tradicionalnih ljetnjih stočarskih naselja na planini Orjen.
Na izložbi su predstavljene dokumentarne fotografije Željka Starčevića koje prikazuju nekadašnji izgled katuna, građenih od kamena, drveta i ražene slame. Ovi objekti svjedoče o praktičnom načinu života ljudi koji su se bavili stočarstvom, a propast katuna počela je još prije Drugog svjetskog rata, ubrzana zabranom uzgoja koza i kasnijim zemljotresima. Danas su ostali samo tragovi nekadašnjeg života.
Panel diskusija je ponudila širi pogled na istorijski značaj katuna. Pisani izvori potvrđuju njihovo postojanje još od 12. i 13. vijeka, a u kotorskim arhivima iz 1331. godine nalaze se zapisi o njihovom korišćenju. Katuni su imali i socio-ekonomski značaj: omogućavali su pripremu sijena za zimu, a ponekad su služili i kao nagrada ratnicima u borbi protiv Osmanskog carstva.
Zaštita nasljeđa od apartmanizacije
Poseban akcenat stavljen je na očuvanje arhitektonskog nasljeđa. Panelisti su upozorili da apartmanizacija i neadekvatna gradnja prijete potpunoj devastaciji katuna. Istaknuto je da bi zaštita katuna kao nematerijalnog kulturnog nasljeđa bila dodatni mehanizam odbrane od neovlašćenih intervencija. Naglašeno je da svaka obnova mora biti pažljivo planirana kako bi se izbjegla ekološka devastacija i sačuvala autentičnost.
Turisti traže upravo autentično iskustvo – jednostavan način života, lokalnu hranu i kontakt s prirodom. Kritikovane su politike koje podstiču modernizaciju katuna kroz upotrebu pločica i savremenih materijala, jer se time gubi tradicionalna estetika.
Simbioza tradicije i turizma
Zaključeno je da je za održivu budućnost katuna potrebna simbioza tradicije i turizma. Ekoturizam može biti šansa za revitalizaciju, ali samo uz koordinaciju više ministarstava i aktivno uključivanje zajednica. Poljoprivreda je ključna djelatnost, dok turizam treba da bude dodatna aktivnost koja doprinosi očuvanju života na selu.
Primjeri negativnih transformacija na Komovima i Grebajama, gdje su prirodni pejzaži pretvoreni u „turističke mutante“, upozoravaju da se mora izbjeći pogrešan pristup. Uprava parka i lokalne zajednice imaju odgovornost da zajedno oblikuju razvoj, kako bi katuni ostali živi – ne samo kao spomenici prošlosti, već i kao dio budućnosti Crne Gore.
