Ovaj region je definisan planinama koje se nalaze u njegovom središtu – Bjelasicom, Komovima i Prokletijama. Svaka od njih je na svoj način karakteristična i različita od ostalih. Posebne su i po tome što je njihova vrijednost tako velika, da u svakoj od njih postoji i neka zaštićena zona, pa se ovdje nalaze dva nacionalna parka – Biogradska gora i Prokletije, i jedan regionalni park prirode – Komovi.
BJELASICA
Ravnomjerno se grana u četiri pravca. Njena i dužina i širina iznosi 30 kilometara. Površina oko 630 kvadratnih kilometara. Granice su dvije velike rijeke, Lim i Tara, a sa sjevera Ljuboviđa i Lepenica. Pripada opštinama Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Berane i Andrijevica.
Naučnici blagost ove ljepotice objašnjavaju time što je njena geološka podloga vulkanskog porijekla. Otuda, zelene ljeti a bijele zimi, meko zaobljene i sjajne padine. Voda ostaje na površini, sliva se u mnogobrojne potoke i i rijeke, pa je, kao u bajkama, svuda bujno i mekano, sočno i zdravo. Bjelasica je bogata kako šumom, i lišćarskom i četinarskom, (bukva, breza, jele, smrče, bor), tako i ljekovitim biljkama, endemičnim vrstama. Čak je i najviši vrh Bjelasice, Crna glava, visok 2.139 metara, pokriven biljem. Biogradsko jezero (na 1099 mnm) je najpoznatije jezero Bjelasice. Najveće. Njega, kao i čitavu Biogradsku goru štiti istoimeni nacionalni park.
Nacionalni park Biogradska gora
Nacionalni park “Biogradska gora“, površine 5.400 hektara, po mnogo čemu je jedinstven. To je jedna od dvije prašume u Evropi. U prašumi raste preko 80 vrsta drveća, od kojih ogromna stabla jele dostižu visinu od 50 m, a samo su neznatno niži javor i breza. Tu se nalazi i 25 biljnih zajednica sa više endema. Nacionalni park je bogat i životinjskim svijetom, različitim vrstama ptica, niske i visoke divljači.
KOMOVI
Komovi se odmah prepoznaju jer štrče i visinom i bojom i oblikom, nekom gospodstvenošću. Vrhovi su moćni, visoki i gordi – Kučki 2.487, Vasojevićki 2.460, Ljevorečki 2.469 metara.
Mnoge narodne priče pominju vile na Komovima. Nimalo slučajno.
Jedino vrhovi su goli i trošni. Ispod, na sve strane blage kose s debelim slojem zemlje, s mnoštvom izvora i potoka, pa doline, padine pokrivene šumom (hrast, bukva, javor, jasen, jela, smrča, omorika, crni bor), livade pune sočne trave. Obilje vode i nešto toplija klima stvorili su izuzetno bogat biljni svijet. Sva raskoš planinskog cvijeta otkrije se u junu. Endemičnih vrsta ima više: Pančićev odoljen, Kernerov žuti mak, Valerijana bertiscea, Silene macrantha. Ukras su bilja i jablan, opjevane ljepotice. Tu je i jedinstven za Balkan cvijet Androsace mathildae.
PROKLETIJE
Pružaju se kao nekakav zid na kraju svijeta. To je kompleks planina dužine 70 km, površine 250 km, ograničen rijekama,Cijevnom, Limom i Ibrom.
Najviši vrhovi u Crnoj Gori su upravo ovdje, na granici sa Albanijom: Zla Kolata – 2.534 mnm Dobra Kolata 2.528 metara, Maja Rosit na Bjeliču – 2,525 mnm. Preko dvije hiljade metara imaju i Maja Bor, Maja Šćapica, Krš Bogićevice. Nešto su niže planine koje se pružaju prema plavsko-gusinjskoj dolini: Lipovica, Greben, Visitor, a sjeverno od njih je Zeletin.
Ovdje su biseri Balkana. Prokletije imaju predivna jezera, Plavsko, Hridsko, Visitorsko, mnoge rječice i izvore. Najpoznatiji su Ali-pašini izvori kod Gusinja, Oko Skakavice (Savino oko), izvor koji izgleda kao jezerce. Atraktivan je i tjesnac Grlja kroz koji se ova rječica probija stvarajući džinovske lonce i vodopade. Nezaboravna je bajkovita dolina Grbaje.
Nevjerovatna je snaga nekih biljaka, otpornost. Na Prokletijama neke biljke su preživjele ledeno doba. Neke su se privikle na topliji vazduh, sredozemnu klimu koja prodire dubodolinama. U velikom društvu izdvajaju se endemične vrste: Daphne alpina, Cicerbita pancici, Valeriana pancicci, Silene macranta,Tanacetum larvatum, Saxifraga montenegrina, Kentrantus slavnici.
Ovo područje poznato je po borovnici. Ali ne treba zaboraviti šumsku jagodu, sitnu malinu, gljive. Čak i u višim predjelima dobro uspijeva povrće, nekad su gajene žitarice.
Nacionalni park Prokletije je najmlađi park u Crnoj Gori.
